ČUJEŠ ODGOVOR.ŠTA TI PROMIČE?

UVOD

TRENUTAK U KOJEM

POMISLIŠ DA ZNAŠ

„Jesi li još uvijek ozbiljan u vezi s ovim?“

Do tog pitanja razgovor je tekao lako. Druga osoba bila je

srdačna, pažljiva i spremna za razgovor. A onda se nešto

promijeni.

Pogled joj skrene ustranu. Jedna ruka nestane ispod stola.

Između pitanja i odgovora otvori se kratka tišina.

„Naravno da jesam.“

Te riječi bi te trebale umiriti. Ali ne umiruju te.

Osjetiš promjenu prije nego što je uspiješ objasniti, a tvoj um

brzo pokušava zatvoriti razmak između onoga što si vidio i

onoga što želiš znati.

Nešto krije.

Možda zaista krije.

Ali pažljivo pogledaj šta se dogodilo. Primijetio si promjenu u

pogledu, držanju, trenutku reagovanja i tonu. Zatim si,

gotovo istog časa, ta opažanja pretvorio u zaključak o

unutrašnjem svijetu druge osobe.

Skretanje pogleda je opažanje. Nešto krije je tumačenje.

Opiši šta je nedostajalo i osnovu prema kojoj se to očekivalo.

Dogovor koji je počeo odstupati

Razmotri kompozitnu ilustraciju. Maya i Daniel su izmišljena

imena, a situacija ne prikazuje prepoznatljive pojedince.

Maya vodi mali projektni tim. Daniel, iskusni saradnik koji se

ranije pokazao pouzdanim, pristaje završiti prijedlog za

klijenta do petka.

Tokom sastanka u srijedu kaže da je posao „pod kontrolom“.

Maya pita hoće li verzija biti spremna za internu provjeru u

četvrtak u tri sata.

Daniel zastane, pogleda prema laptopu i kaže: „Da, to bi

trebalo biti u redu.“ Zatim spomene informacije koje čeka od

drugog odjela.

U četvrtak u tri dokument ne stigne. Maya dobije kratku

poruku: „Treba mi još malo vremena. Šaljem večeras.“

Prijedlog ne stigne ni te večeri. U petak ujutro Daniel daje

duže i manje konkretne odgovore nego ranije tokom sedmice.

Mayin prvi sažetak nastaje odmah:

Daniel je znao da će propustiti rok i pokušao je to

sakriti.

To objašnjenje može biti tačno. Ali ono nije zapis o

ponašanju.

Primijeni prvi korak procesa DECODE™.

Šta bi snimak ili dokument mogao potvrditi?

Daniel je prihvatio rok u petak. U srijedu je posao opisao kao „pod kontrolom“.

Zastao je prije nego što je pristao na internu provjeru u

četvrtak. Tokom pauze pogledao je prema laptopu. Rekao je: „Da, to bi trebalo biti u redu.“ Spomenuo je da čeka informacije od drugog odjela. Do četvrtka u tri sata dokument nije stigao. U poruci je obećao isporuku te večeri. Dokument nije stigao ni te večeri. U petak su njegovi odgovori o prijedlogu bili duži i manje

konkretni od ranijih odgovora, prema Mayinom sjećanju.

Šta je Maya dodala?

Daniel je već znao da neće uspjeti. Pauza je odražavala prikrivanje. Pogled prema laptopu bio je izbjegavanje. Spominjanje drugog odjela bilo je izgovor. Duži odgovori bili su pokušaj zamagljivanja odgovornosti.

Dodane tvrdnje nisu besmislene. Nekoliko njih uklapa se u

slijed. Suština je u tome da i dalje predstavljaju objašnjenja.

Nakon opisa problem nije nestao. Prijedlog za klijenta kasni.

Propuštena su dva termina isporuke. Danielova

komunikacija nije pružila djelotvorno upozorenje prije

nijednog od njih.

Maya ne mora dokazati obmanu prije nego što se pozabavi

neizvršenim poslom. Ali ako želi razumjeti šta je do njega

dovelo i odlučiti koliko se ubuduće može osloniti na

Daniela, treba joj više od oznake.

Čist opis slučaju daje stabilan početak. Ne daje mu završetak.